Manite nas vaših sranja!

by Bojan недеља, 26. децембар 2010. 3 komentara

Kako to obično biva kod nas, čim se negde namirišu uspeh i pare, zadimi se, a onda bukne i vatra. Ova se, doduše, polako pripremala, a u konačan obračun krenuli su nakon najveće pobede u srpskom tenisu. Da, zašto da ne? Hajde da banalizujemo sve to time što ćemo se kao stoka svađati i prepirati. "Because that's just how we roll", zar ne?

Trvenja na relaciji Srđan Đoković - Slobodan Živojinović nisu novost, ali je baš interesantno da je ponovo buknulo sad. Slučajnost, hajde. Nakon što je Srki predstavio i neke članove "budućeg izvršnog odbora" (analizirajte malo ovu glupost, članovi budućeg izvršnog odbora?! ŠKK?!), navratio je i Grujić, koji, samo primećujem, ne propušta priliku da nas oduševi svojim gracioznim ponašanjem. On i predsednik TS Beograda su pokvarili Bobinu prezentaciju budućih planova, tako što su ga verbalno zlostavljali, zbog čega je na kraju i napustio sastanak. 

Jer, svašta, kako drugačije? Psovka vrti, gde argument neće? Samo primećujem. Ne verujem da u ovoj celoj priči ima dobrih momaka i prave strane, ali mogli su bar da se ugledaju na ceo imidž sporta, koji pored golfa važi za jedan od najgracioznijih. No, s vremena na vreme se nađe neki idiot Srbin, tipa Damir Dokić, da objasni kako se to radi. Doduše, sad, slično kao na onoj tuči pre par godina, imamo gomilu idiota. Predlažem da organizuju ultimate fight, sa sve prenosom na Tijanićevom RTSu (kad već tenis dobijamo na kašičicu, da nam se oduže), pa nek pobedi najsposobniji. I nek bude krvi! Raur!

Heh, jedan, tako ja, post. Šta da Vam kažem? Nigde nisam rekao da ću biti fin. :)

Australijska predigra: Samo što nije

by Bojan субота, 25. децембар 2010. 0 komentara

Prve nedelje 2011. godine, verovatno najzanimljiviji za nas biće Hopman kup u Pertu, gradu na jugozapadu Australije, koji ide sedam sati ispred nas. Tamo će boje Srbije po drugi put braniti par Ivanović/Đoković. Oni su i 2006. godine nastupali u Pertu, a Novak je i dve godine kasnije nastupao, ali u paru sa Jelenom Janković, kada su stigli do finala. Radi se o egzibicionom turniru na kome se takmiči osam timova, koji su podeljeni u dve grupe. Najbolja dva para iz oba grupe se ukrštaju u polufinalu, a pobednici polufinala igraju za titulu. Jedan susret se sastoji od muškog singl meča, ženskog singl meča i miks dubl meča.

Srpski tim je apsolutni favorit kao najjači tim i po imenima i po rankingu. Od zvučnih imena, Marej predvodi britanski tim, a Enan belgijski. U prvoj fazi, tzv "round robin", Ana i Novak će igrati protiv belgijskog (Enan/Bemelmans), australijskog (Molik/Hjuit) i kazahstanskog tima (Švedova/Golubjev).


Uporedo sa ovim turnirom, u WTA i ATP konkurenciji se igraju i pravi turniri, odnosno oni koji, za razliku od Hopman kupa, utiču na ranking. U Brizbejnu se igra združeni ATP/WTA turnir, a od naših tenisera očekuje se učešće Bojane Jovanovski u kvalifikacijama za glavni žreb.

U azijskom delu zagrevanja, Viktor Troicki će igrati na tradicionalno jakom turniru u Kataru, u Dohi, gde su učešće najavili i Rafael Nadal i Rodžer Federer. Janko Tipsarević će nastaviti tradiciju, pa će četvrti put, a treći za redom, sezonu početi u Čenaiju, u Indiji, gde je bio uspešan u protekle dve godine, kada je stizao do četvrtfinala, odnosno polufinala, a oba puta bio zaustavljen od Čilića, koji je kasnije i osvajao turnir.

Druga nedelja će biti malo mirnija. Janko i Novak će pauzirati neposredno pred Australijan open, dok će se ostatak uputiti ka Sidneju. Bojana Jovanovski je prijavljena za kvalifikacije, a Jelena i Ana su u glavnom žrebu turnira, zajedno sa Voznijacki, Zvonarevom, Klajsters, Skijavone, Azarenkom itd. Od muškaraca, učešće je potvrdio Viktor Troicki, a od ostalih imena tu si Del Potro, Kveri, Bagdatis, Gulbis, Simon i drugi.

Nakon toga, centar svetskog tenisa će na dve nedelje postati Melburn. Budući da je prvi gren slem u sezoni, tamo je uvek burno, a videćemo šta će nam novo doneti ovog puta.

Sezona za nama u muškoj konkurenciji biće upamćena kao još jedna godina dominacije Rafe i Federera. Iako je u pojedinim delovima sezone Novak uleteo između njih, Španac i Švajcarac su dokazali da, ma koliko to nas iritiralo, svi sa razlogom toliko pričaju o njihovom rivalstvu.

Rafa je lečio rane u prvom delu sezone, a Federer je to iskoristio osvojivši Australijan open, ali je u nastavku sezone prilično podbacio. Prvi mastersi godine, u SAD, završili su u rukama Rodika i Ljubičića, a od velike četvorke samo je Rafa uspevao da se u obe prilike dočepao polufinala. 

Sezona na šljaci bila je, očekivano, potpuno u znaku Nadala, koji je uzeo sva tri mastersa i Rolan Garos. Rolan Garos je bio zanimljiv i zbog neočekivanog poraza Federera u četvrtfinalu od Soderlinga.

Na travi je bilo svega i svačega. Federer se mučio od prvog kola, a konačni udarac zadao mu je Berdih u četvrtfinalu. Rafa je tako ponovo digao pehar u Londonu, iako ni on nije blistao tokom turnira.

Tokom leta, Endi Marej nas je podsetio da je i dalje tu, pošto je odbranio titulu na mastersu u Kanadi, a reprizu smo gledali i u Sinsinatiju, gde je titulu odbranio Federer. 

Na US openu je bilo uzbudljivije nego inače, pošto je Đoković prekinuo tradiciju poraza od Federera. Rafa se, pak, pokazao prejakim za Novaka u finalu i zasluženo je zatvorio krug, osvojivši jedini gren slem koji mu je falio u kolekciji.

Jesen je bila prilično nezanimljiva, ali bilo je interesantnih mečeva. Marej je ponovo izmileo i osvojio masters u Šangaju, pobedivši Federera, a iznenađenje u Parizu napravio je Soderling, koji je dobio Monfisa. U Londonu smo gledali nemilosrdnu predstavu Federera, koji je svih pet mečeva odigrao na visokom nivou. Da budem iskren, ne sećam se da sam od 2007. video ovako ubedljivog Federera.

Ako ste čitajući ovaj tekst primetili da samo o njima pričam, to ste i trebali da primetite, jer svaki pokušaj da stavim nekog druogog u prvi plan nema smisla. Bila je ovo još jedna Fedal godina.

Što se tiče naših uzdanica, mešovit uspeh. Novak je godinu počeo još jednim teškim nastupom u Australiji, gde je u četvrtfinalu izgubio od Tsonge i svog zdravlja. U Dubaiju je po prvi put u karijeri odbranio titulu, ali svo mučenje nije ulivalo nikakvu nadu za nastavak, što je bilo potpuno ispravno, jer je Nole u Indijan Velsu i Majamiju ispadao pre četvrtfinala. Na šljaci nije bilo ništa bolje. U Monte Karlu polufinale, u Rimu četvrtfinale, a onda problemi sa zdravljem, odustajanje u četvrtfinalu Beograda i otkazivanje nastupa u Madridu. Ceo fijasko je zaokružen porazom u četvrtfinalu Rolan Garosa, što nije loš rezultat, u suštini, ali kada se setimo da je vodio 2:0 u setovima, jasno je zašto to zovem tako. Na Vimbldonu je propuštena ogromna šansa za finale, pošto je u polufinalu izgubio od Berdiha, ali opet, ako se setimo da je u 1. kolu bio veoma blizu da izgubi od Rohusa, to je odličan rezultat.

Tokom leta su počeli da se pokazuju tragovi nade. Nastup u Kanadi je pokazao da je bio na dobrom putu, ali je moralo još da se radi, pa se morao zadovoljiti polufinalom na Rodžers kupu i četvrtfinalu u Sinsinatiju. Prava stvar bio je US open, gde je u 1. kolu i polufinalu uspeo da pobegne od ruba poraza i dođe do finala. U finalu, nažalost, nije mogao protiv furioznog Rafe, ali sigurno je da neće taj US open beležiti kao neuspeh.
Jesenja sezona je bila solidna. Odbranio je titulu u Pekingu, igrao polufinale Šangaja i finale Bazela. U Parizu je podbacio, ali je to nadoknadio polufinalom Londona.

Cela sezona nije baš bila najbolja, ali je celu priču u svakom smislu izvukao Dejvis kup. Osvajanje te titule nadoknadilo je sve što ova sezona nije dala, a daće gas za narednu sezonu.

Što se tiče ostatka naših momaka, Troicki je imao jako dobru sezonu, u kojoj je došao do prve ATP titule, a godinu je završio na 28. mestu. Dodajmo tome i onaj herojski nastup u Dejvis kupu i stvari izgledaju jako dobro pred početak naredne sezone. Tipsarević je imao solidnu sezonu, završivši je na 49. mestu, a pamtićemo još jednu propuštenu priliku za titulu, u Den Bošu. Kulminacija Jankove sezone je sjajan nastup u polufinalu Dejvis kupa, ali i 2. kolo US opena protiv Rodika.

Od ostatka svite, Zimonjić je osvojio sedam titula, uključujući i Rolan Garos i završni masters u Londonu. I pored toga, raskinuo je saradnju sa Nestorom, pa će od narede sezone igrati sa Ljodrom.

Od ostatka, mlada nada Filip Krajinović je sezonu izvukao dobrim igrama u Beogradu, gde je, nakon predaje Novaka u četvrtfinalu, došao do polufinala prvog ATP turnira koji je igrao. Pomenuo bih i Nikolu Ćirića, koji je uspeo da dođe do top200 po prvi put u karijeri, posle titula na tri fjučersa i dobrih rezultata na čelendžerima u Evropi i Južnoj Americi.


I na kraju, stvar koja se ne može porediti sa svim ostalim zajedno je titula u Dejvis kupu. Iako se iz godine u godinu govori o sve manjoj važnosti Dejvis kupa, mislim da je ova sezona bila još jedan dokaz da to baš i nije tako. Možda ga marginalizuju samo oni koji nemaju uspeha u njemu? Bilo kako bilo, bio je to sjajan poklon za kraj sezone.

WTA vozić u 2010.

by Bojan петак, 24. децембар 2010. 2 komentara

U 2010. godinu smo ušli sa velikim očekivanjima kada je u pitanju ženski tenis. Sa povratkom Klajsters i Enan, svi su verovali da bi ova sezona mogla biti jedna od najkvalitetnijih. Očekivanja su, donekle, ispunjena na samom startu, posle izuzetnih mečeva u Brizbejnu (finale Klajsters – Enan), Sidneju (Serena – Azarenka, Serena – Dementijeva) i Australiji (Serena – Enan).

No, kako je sezona odmicala, kvalitet je postepeno opadao. Sezonu na šljaci obeležila su mnoga izenađenja, kao što je uspeh Australijanke Stosur, ali i iznenađujući trijumfi Martinez Sančez i Rezai, a sve je kulminiralo pobedom Skijavone na Rolan Garosu. Malo ko je, zaista, mogao da pretpostavi da Italijanka to ima u sebi, a njena pobeda u Parizu je jedna od meni najdražih ove sezone.

Na travi je uvek kratko, ali turbulentno. Vimbldon je bio prepun iznenađenja, od kojih je najveće bilo poraz Venus od Pironkove i ubedljiva pobeda Kvitove protiv Voznijacki. Zvonareva je stigla do prvog gren slem finala i tako potpuno prekinula niz lošijih rezultata, koji su je pratili od povrede 2009. godine. Serena se, pak, pokazala ipak najjačom kada je najpotrebnije, pa je za svoj pojas zadenula još jednu titulu u Londonu.

Kraj Vimbldona doneo je mnoge promene kod žena. Serenin poslednji meč je bilo to finale, a zbog povrede je propustila ostatak sezone. Sam Vimbldon bio je koban za Enan, koja je tokom meča protiv Klajsters povredila lakat i takođe propustila ostatak sezone. Sa druge strane, za Voznijacki je od leta sve krenulo uzvodno. Tokom leta je trijumfovala na tri od pet turnira, koliko ih je igrala pre US opena, ali joj je, na kraju, krunu leta ukrala Klajsters koja je odbranila titulu u Njujorku.

Dankinja, pak, nije mnogo pažnje obraćala na to, pa je polako sakupljala bodove, da bi nakon titula u Tokiju i Pekingu došla na čelo WTA liste. Klajsters je, iskusno, preskočila sve turnire do Dohe, a tamo je pokazala da Karolini daje ranking, ali da velike titule uzima za sebe. I Zvonareva je imala dosta uspeha nakon Vimbldona, ali je njen šampionski mentalitet i dalje pod znakom pitanja, pošto je od poraza u finalu Vimbldona izgubila i naredna četiri finala koja je igrala.

Obrni, okreni, kvalitet je bio nuspojava ove sezone. Tur je dosta pretrpeo nakon što su Serena i Enan zbog povreda morale da odustanu od nastavka sezone, odustajanja Venus i Klajsters od jesenjih turnira, tako da nije čudno što su najuspešnije na kraju godine bile Voznijacki i Zvonareva. Konačan udarac i najtužnija priča sezone bilo je povlačenje Elene Dementijeve. Ruskinja je, nakon par povreda ove sezone, rešila da okonča karijeru i da se okrene drugim životnim izazovima. Bez daljeg patetisanja, sigurno će nam nedostajati.

Naše devojke
Prvo ću se pozabaviti hedlajnerkama našeg tenisa, Jelenom i Anom. Obe su godinu startovale ni malo ubedljivo. Jelena je uspela da se pribere u Indijan Velsu, gde je osvojila titulu, a potom i zaigrala mnogo bolje, ali neuspesi Ane su se ređali bez izgleda da se završe. 

Tokom sezone na šljaci, Jelenu nije uspela da poremeti ni Enan, koja ju je dobila deseti put, a ni Martinez Sančez. Jelena je iz Rima otišla bez titule, ali sa osmehom na licu jer se upisala na listu teniserki koje su na jednom turniru savladale obe seke Vilijams. Rim je po dobru upamtila i Ana, koja je tamo upisala dve pobede nad top10 teniserkama i polufinale. Ipak, ni malo nije bilo veselo u Madridu. Prvi meč su odigrale jedna protiv druge i o njemu se dugo pričalo, pošto je odisao negativnošću. Jelena je uspela da ga dobije, ali je ukus pobede bio gorak, a na žulj je nagazila i Rezai.

Bežeći od španskog iskustva došle su u Pariz. Ana se nije dobro provela protiv Klejbanove, koja ju je lagano omlatila, a Jelena je igrala solidno do polufinala, gde je prokockala neverovatnu šansu za finale. Mada, nikada nećemo znati da li je baš prokockala, pošto na terenu nismo videli ni J od Jelene.

Trava je za krave, a naše devojke to definitivno nisu, pa su im i sami performansi bili takvi. Izraelka Per nije štedela Anu, pa je već u 1. kolu Vimbldona otišla na letovanje. Jelena je, ruku na srce, igrala veoma solidno prvih par rundi, sa kulminacijom u totalnoj destrukciji stare mušterije, Aljone Bondarenko. Povreda joj se isprečila u osmini finala, ali pod kakvim gasom je bila Zvonareva, pitanje je da li bi Jelena išta uradila i da nije bilo povrede.

Kraj Vimbldona i leto donose zamenu uloga. Jelena je nakon Vimbldona, tačnije nakon povrede u Portorožu, totalno otišla u aut sa formom, pa je gubila od svake koja je umela domaćinski da vikne «Kamon», dok je Anino samopouzdanje vaskrslo. Jelena tokom jeseni bila solidan sparing partner, a Ana se vratila u standarni ritam vruće-hladno. Ipak, Ana će jesen 2010. pamtiti samo po dobru pošto je uspela da osvoji dve titule i odigra dva četvrtfinala, dok bi JJ verovatno želela da amnezira taj deo. Sve u svemu, ni tamo, ni ovamo, bile su solidne.

Od mladih nada, istakle su se Bojana Jovanovski i Aleksandra Krunić. Bojana i Aleksandra su imale jako dobar početak sezone, a mlađa Kurnić je potvrdila potencijal osvojivši 50k čelendžer u Kini. Bojana je u februaru prvi put igrala WTA turnir, u Kuala Lumpuru, gde ju je u 2. kolu zaustavila Dementijeva. Rezultati su varirali, ali malo po malo, gradila je dobru osnovu za rezultate koji su usledili. Dobila je i meč na gren slemu (na Vimbldonu), probila se u top100, a sve je kulminiralo pobedama nad Rezai i Jankovićevom. Bojana je sezonu završila kao najmlađa teniserka u top100. Aleksandra nakon dobrog starta sezone nije imala konstantno dobru sezonu, ali je osvojila još jedan čelendžer (25k) u Moskvi, a sigurno je i da će po dobru pamtiti turnir u Portorožu, gde je sa svojom mentorkom došla do polufinala dubla pre nego što su predali zbog povrede Jankovićeve.

U narednoj sezoni će se od Bojane očekivati više, ali i od Aleksandre, koja će u martu napuniti 18 godina i moći da igra bez ograničenja. 


Naravno, puno toga sam propustio u ovom tekstu, ali, generalno, ovo su moje glavne impresije godine za nama. Ono što sam propustio i koje su Vaše impresije ostavite u komentarima.

Ipak se okreće

by Bojan уторак, 7. децембар 2010. 6 komentara

Pozdrav svima.

Prvo bih želeo da se zahvalim svima koji su se u prethodnim nedeljama interesovali šta je sa sajtom. Znači da sam ipak nekome nedostajao :) Istina je da nije bilo nikakvog konkretnog razloga. Bila je ovo duga, preduga sezone, ne samo za tenisere i teniserke, već i za mene. Pomalo sam se zasitio i gledanja tenisa, a i pisanja, pa sam bez najave rešio da dignem ruke i napravim pauzu.

Pauza je, kako vidite, potrajala i priznajem da sam tokom tog vremena razmišljao i da odustanem od bloga. Kada saberem i oduzmem, i dalje volim da gledam tenis, i dalje volim da pišem o njemu, tako da ću nastaviti sa radom na sajtu. Nadam se da ovakvih trenutaka više neće biti.

Ipak, nekih promena će biti i one će biti isključivo sadržinske prirode. Fokusiraću se više na tekstualno sadržajne tekstove, tako da će biti manje postova sa slikama, klipovima i citatima. Ne kažem da ih neće biti, ali van gren slemova će ih biti mnogo manje. Mislim da je, u suštini, i bolje da se fokusiram na kvalitet u tekstualnom smislu, nego da rasipam energiju tražeći slike i citate.

Period rehabilitacije će verovatno potrajati još malo, a već pred početak naredne sezone očekujte nove tekstove.